O knjizi ˝Djevojčica iz Afganistana˝ - Deborah Ellis 📖🖋

10:43


Iako nisam knjiški moljac, niti čitam neke konkretne knjige tijekom godine, osim lektira na koje sam primorana da čitam, već 2-3 godine svako ljeto uzimam po nekoliko knjiga koje čitam preko ljeta. Ta mi se navika već ustalila, tako da je vrlo super osjećaj imati postove o knjigama ovakvog tipa. Kao što ste vidjeli po naslovu, danas ću recenzirati jednu knjigu kanadske autorice koju sam uzela, ja mislim prošle godine i nisam je pročitala do kraja, jer je rok za vraćanje knjiga istekao, a i škola je već zakoračila. Kada sam je vidjela na policama, nisam je mogla zamijeniti s nijednom drugom i odlučila sam je ponovo pročitati do kraja.


O likovima:
Kao što ste vidjeli po naslovu, knjiga je o jednoj djevojčici po imenu Parvana. Ona u toj knjizi ima 11 godina. Prije nego što su došli talibani na vlast, ona je išla normalno u školu kao i svako dijete, ali zbog teških zakona, morale su nositi burku i ne izlaziti vani bez muškarca. Žrtvovala je mnoge stvari kako bi obezbijedila sve za svoju obitelj. Čak se pretvarala u dječaka, kratila kosu, prodavala pisaći pribor na tržnici i prevaljivala putove da opskrbi kuću vodom. Ona je imala stariju 17-ogodišnju sestru Nooriu. Ona je imala lijepu, dugu i gustu kosu i činila je sestru Parvanu ljubomornom tako što je stalno kosu izbacivala nazad. Parvana je imala tanku i slamnatu kosu. Ali, njen izgled nije povezan s unutrašnjim. Očito je imala neki problem s Parvanom i stalno ju je omalovažavala, tražila prilike za to, izbjegavala je, grdila i nisu imale onu 'sestrinsku ljubav'. Nooria i Parvana su imali mlađu braću i sestre; Alija i Maryaam. Imali su i mamu, te tatu kojeg  su kasnije odveli bez razloga u zatvor.


Malo o radnji:
Radnja započinje o nekim stvarima o njihovoj obitelji. Parvana je bila jedna od rijetko pismenih ljudi u  Afganistanu. Njezini roditelji su bili visokoobrazovani ljudi. Mama je pisala časopis, a tata joj je predavao njezim omiljeni predmet, povijest. Zbog talibana, njen tata je morao raditi na tržnici kako bi zaradio novac. Prodavao je pisaći pribor. Majka zbog zabrane nije mogla više pisati časopis. Parvana je inače pomagala ocu da hoda kabulskim ulicama jer je imao umjetnu nogu. Kasnije radnje uglavnom prikazuju razlike između Parvane i Noorije, jer je majka više dopuštala Nooriji i bila na njenoj strani, a Parvana je bila uvijek iskorištavana i povrijeđena. Kasnije, talibani dolaze do njihove kuće i razbacuju sve, i stavljaju oca u zatvor. Par dana kasnije, majka i Parvana su otišle do zatvora i nisu mogle otići po oca i bile su pretučene. Jednog dana, Parvana susreće na ulici jednu gospođu Weeru koja je rado pomagala njihovoj utučenoj obitelji. Kako otac nije mogao zarađivati, jadna Parvana je prihvatila da joj se skrati kosa i da počne nositi mušku odjeću kako bi radila na tržnici. Ona je predložila sestru Nooriju da njoj to učine, ali spletom okolnosti, opet je Parvana morala žrtvovati sebe.  Nakon nekoliko dana, Parvana je uvidjela da talibani nisu samo ljudi kamenog srca, i jedan ju je taliban zamolio da joj pročita jedno pismo, zbog čega je on bio emotivan. Gospođa Weera se useljava kod Parvanine obitelji.
Jednog dana, na tržnici Parvana je slučajno susrela svoju prijateljicu iz škole, Shauziu. Shauzia je isto bila ''dječak'' i raznosila je čajeve. Njih dvije su imale kratak razgovor. Imale su paklen plan za veću zaradu. Shauzia je saznala kako bi mogle iskapati i prodavati kosti i odlučile su se za to. Nakon par dana su prestale i od zarađenog kupile poslužavnike. Kada se Parvana vratila na posao, Shauzia joj je rekla da će sljedećeg proljeća s brodom odseliti u Francusku, no Parvani se ta ideja nije svidjela. Jedne večeri, Parvanina je obitelj njoj saopćila da se Noorija treba udati. Trebali su otputovati u grad sjevernije, u Mazar. Htjeli su povesti i Parvanu, ali se ona oduprijela i ostala s gospođom Weerom.
Kada se Parvana vraćala s tržnice, ugledala je jednu ženu. Bila je utučena i bez burke na sebi. Parvana ju je odvela kući i pobrinula se za nju, te je sljedećeg dana mogla razgovarati s njima. Njeno ime je bilo Homa i bila je protjerana iz Mazarija, grada gdje su upravo došli talibani i gdje su otišli njena majka, brat i sestre.
Neki ljudi su napokon doveli Parvaninog oca, i ona se otada osjećala mnogo sretnijom i osjećala je kao da ima manje problema nego prije. Gospođa Weera i Homa su otišle u Pakistan u potrazi za boljim životom, a tata i Parvana su otišli do Mazara kako bi potražili svoju obitelj. Shauzia je otišla od svoje obitelji i rekla Parvani da će se vidjeti na vrhu Eiffelovog tornja za kojih 20 godina.

O knjizi:
Vrsta djela: dječji roman
Broj stranica: 100
Moja ocjena: 9/10
Uvez: tvrdi




Nadam se da vam je ovakav tip postova zanimljiv i pišite mi u komenare ako želite još nešto više poput ovoga. Svakako preporučujem ovu zanimljivu knjigu, namijenjenu tinejdžerima i savršenu za opuštanje. :-)
Do sljedećeg posta <3

You Might Also Like

8 komentara

  1. Knjiga je sigurno bila veoma emotivna za čitanje. Mnogo mi se sviđa i verovatno ću kada budem imala slobodnog vremena uzeti da je pročitam. Drago mi je što si podelila tu knjigu sa nama jer iskreno ima mnogo puno knjiga koje su dobre a nismo čuli za njih. Odličan post svaka čast.
    Objavila sam novi post pa bi mi bilo drago kada bi ušla i pročitala ga,ukoliko želiš možeš mi ostaviti tvoje mišljenje o postu u komentaru. Hvala!♥
    Link - http://laurevoir.blogspot.rs/2017/07/budi-drugacija.html

    OdgovoriIzbriši
  2. Super post! Ova knjiga mi se čini jako zanimljiva i emotivna i vjerovatno ću je pročitati! <3
    Novi post je na blogu:https://katysblogblogger.blogspot.hr/

    OdgovoriIzbriši
  3. Pre neki dan sam slučajno pronašla ovu knjigu, ali pošto nije bio ispisan sadržaj, nisam znala o čemu se radi, tako da sam se dvoumila da li da je čitam ili ne i odlučila sam da je ipak ne pročitam. Međutim, sada slučajno naletim na tvoj post, sadržaj me oduševi i svakako ću je pročitati što pre. Volim knjige sa ovakvom tematikom, ja sam nedavno čitala knjigu koja se zove Ja sam Malalala čija je sadržina slična. Ovo je link ka tom postu, pa možeš da pogledaš ako želiš.
    http://ljubavnaprvocitanje.blogspot.rs/2016/09/ja-sam-malala-malala-jusafazi.html

    OdgovoriIzbriši
  4. Nisam čitala ovu knjigu, ali moram priznati da si me sada baš zainteresovala za istu! Odličan post draga. ♥♥♥

    Novi post -> www.innisall.blogspot.com

    OdgovoriIzbriši
  5. Pročitala sam ovo knjigu i imam je kuci. A ti si sve ovo divno sklopila i svaka ti čast! 💓


    http://teenorchild.blogspot.hr/

    OdgovoriIzbriši
  6. Wonderful post, love it! ♥
    Maybe follow for follow? :)

    veronicalucy.blogspot.com

    OdgovoriIzbriši
  7. Ja sam veliki knjiski moljac ali se ne mogu pohvaliti da sam i ovu knjigu procitala. Medjutim s obzirom da me je zaintrigirala sigurno cu je potraziti i posvetiti se citanju iste. Odlicna recenzija draga Ilva.

    Visit me, Gothic

    OdgovoriIzbriši
  8. Ne znam da li bih uspjel ovo pročitati do kraja. Obzirom da je knjiga jako teškog sadržaja, a ja veoma emotivna osoba više bi vremena provela plačući nego čitajući :D
    no, drago mi je da si ti uživala u čitanju i želim ti još mnogo dobrih knjiga.
    Želim ti lijep dan, draga!

    OdgovoriIzbriši